Livno

U površinom najvećoj županiji Bosne i Hercegovine smjestilo se Livno, moje rodno mjesto i grad koji je po mnogo čemu poseban i "drugačiji" od ostalih gradova u svom okruženju. Priroda i zemljopisni položaj unaprijed su na svoj način dobrim dijelom odredili identitet Livna, livanjskog kraja, Livnjaka i svih onih koji su na bilo koji način sa Livnom povezani. Livanjsko područje se odlikuje velikim kraškim poljem,planinama, rijekama, jezerima, izvorima, šumama i kršem.

  
Iako ima umjereno kontinentalnu klimu, Livno je poznato po velikom broju sunčanih dana pa je tako iza Hvara kao naj sunčanijeg grada sa7,4 sata dnevno sunčeva sjaja, Livno odmah drugo na ljestvici sa 6,4 sati dnevno sunčeva sjaja u prosijeku godišnje. Raznolikost livanjskog terena je ipak ono što ga najviše odlikuje tako da je uz najveće polje u BiH, Livanjsko polje, ima jednu od najvećih planina u BiH - Cincar, sa 2006 metara visine.

Tu su još uz Cincar, Troglav sa 1913metara visine i Kamešnica sa 1854 metra visine. S najvišeg vrha planine Kamešnice, koji se naziva Konj, pucaju vidici i po Bosni i po Hercegovini ali i po Dalmaciji. Na jug između Mosora i Biokova pogled seže čak do mora, do Bračkog kanala, na sjeveru se pak mogu vidjeti vrhovi drugih Bosanskih planina a na istok pogled seže sve do Hercegovačkog krša. Planine pokrivaju velike šume što pogoduje lovnom turizmu koji je vrlo razvijen ovdje.Prostrane livade i pašnjaci pogoduju stočarstvu dok raznovrsne trave i cvijeće pogoduju pčelarstvu; i jedno i drugo u livanjskome kraju imaju dugu tradiciju.

S istočne strane Livanjskog polja teku livanjske rijeke Bistrica, Sturba i Žabljak. Nekoć su te rijeke ponirale pod planinski lanac Dinarida dok su u novije doba uređeni mnogobrojni kanali koji vode tih rijeka odvode u Buško jezero.

Od sedamdesetih godina 20. st. na južnom dijelu Livanjskog polja oblikovano je najveće umjetno jezero u Europi- Buško jezero površine 50 km četvornih. Kada se usred ljetnih vrućina razina Buškog jezera spusti, ukaže se zelena površina polja a usred njega veliki pješčani sprud koji mještani zov Kraljičin nasip. O njemu predaja kaže da je, dok je Buško blato bilo prvotno jezero, neka kraljica dala načiniti nasip od jugozapada prema sjeveroistoku tako da je veliki dio polja isušila. Legenda spominje kraljicu Bugu (odatle naziv Buško!), tj. sestru petorice prve po predaji poznate hrvatske braće koji su navodno doveli Hrvate iz njihove pradomovine u ovo naše područje.
Ono što je pak naj karaterističnije za izgled samog grada i ono po čemu mnogi pamte Livno jednom kad ga se od nekud sjećaju je stara osmanlijska kula na brdu u čijem podnožju se rasprostire grad. Kula je sagrađena za vrijeme osmanlijskog vladara bega Vujadina koji je gospodario ovim područjima. Sve ove navedene prirodne znamenitosti su samo jedan mali dio bogatstva Livanjskog kraja, samo "kap u moru" neizmjernih ljepota ove mnogočemu netaknute prirode. Navodeći sve ove znamenitosti htio sam da barem grubo približim izgled ovog malog grada i njegove okoline jer je ovo samo prvi od deset priča o Livnu koje namjeravam ispričati. O Livnu, gradu u kojem živim, njegovim ljudima i običajima.